Borderline ili granični poremećaj ličnosti jedan je od poremećaja koji je pun kontroverzi vezanih uz njegov nastanak i tijek, čak i među stručnjacima. Jedan dio stručnjaka smatra kako ovo nije bolest nego isključivo poremećaj, drugi idu toliko daleko da ovaj poremećaj u potpunosti izbacuju iz kategorije psihijatrijskih poremećaja.
Prema definiciji, borderline je poremećaj kojeg karakterizira nestabilnost u međuljudskim odnosima
Naziv ovoga poremećaja vezan je uz činjenicu da je stanje pacijenata na granici (eng. border) između psihoze i neuroze. Tek krajem 20. stoljeća ovaj poremećaj ulazi u službene medicinske klasifikacijske sustave.
Pregled sadržaja:
Koraci u dijagnostici ovog poremećaja
Prema definiciji, borderline je poremećaj kojeg karakterizira nestabilnost u međuljudskim odnosima, odnosima prema samom sebi i slici sebe, praćen izrazitom impulzivnošću. Javlja se u ranoj odrasloj dobi, a najviše pogađa žene.
Kako bi se dijagnosticirao ovaj poremećaj potrebno je da osoba zadovoljava najmanje pet od idućih devet kriterija:
silno se trudi izbjeći napuštanje, stvarno ili imaginarno
ima nestabilne međuljudske odnose i svrstava ljude u dvije kategorije (idealiziraju ih ili potpuno obezvrjeđuju)
pati od poremećaja identiteta, ima nejasnu sliku o sebi
impulzivna je u područjima koja su moguće štetna za nju
ima suicidalne misli, pokušava izvršiti suicid ili se samoozljeđuje
emotivno je nestabilna, povremeno anksiozna, razdražljiva što najčešće traje nekoliko sati; u rijetkim slučajevima potraje i nekoliko dana
pati od kroničnog osjećaja praznine
ne može kontrolirati svoj bijes koji je često vrlo intenzivan i neprimjeren
ima prolazne paranoidne ideje koje su povezane sa stresom te disocijativne simptome
Zlostavljanje kao temeljni uzrok
Kada govorimo o uzrocima borderlinea, istraživanja pokazuje da ovaj poremećaj najčešće uzrokuju traumatična iskustva iz djetinjstva od kojih su najzastupljenijii zlostavljanje i zanemarivanje. Statistika pokazuje kako je 60−90 % ljudi koji pate od ovog poremećaja u djetinjstvu bilo fizički, verbalno ili seksualno zlostavljano. Upravo seksualno zlostavljanje ima najveći dio u navedenom postotku, odnosno 40−70 % svih ispitanika je bilo njegovom žrtvom.
Nepredvidivost borderlinea
Za razliku od nekih drugih poremećaja, borderline ima najveću tendenciju mijenjanja simptoma i kriterija u dijagnostici. Kod borderlinea je moguće da osoba s godinama izgubi kriterije za postavljanje dijagnoze. Stručnjaci ističu da osobe koje su na vrijeme počele s liječenjem, iza 30. godine gube sve kriterije.
Liječenje poremećaja
Najčešća metoda liječenja borderlinea je psihoterapija koja je duga i zahtjevna zbog same prirode poremećaja, no uspješna je dok se farmakoterapija inicira tek kada dođe do pojave depresivnih simptoma, impulzivnosti, nekontrolirane agresivnosti i sličnih stanja. Uz primjenu farmakoterapije preporučuje se upotreba stabilizatora raspoloženja ili antipsihotika.
